Biografska drama. 1960. godine pripadnici izraelske tajne službe Mossad uhitili su jednog od glavnih organizatora i izvršitelja genocida u Drugom svjetskom ratu, jednog od najvećih zločinaca, Adolfa Eichmanna. Odveden je u Jeruzalem kako bi mu se sudilo za ratne zločine protiv čovječnosti. Hannah Arnedt, ugledna njemačko-židovska filozofkinja koja je 1941. izbjegla u SAD, prihvaća poziv redakcije New Yorkera da izvještava s Eichmannovog suđenja. Prateći suđenje Arendt shvaća da je Eichmann aparatčik osrednje inteligencije, ni po čemu dijaboličan te dolazi do novih spoznaja u shvaćanju i definiranju zla koje iznosi u svojim feljtonima, a kasnije objavljuje i knjigu "Izvještaj o banalnosti zla". Naime, Arendt se bavi pitanjima moralnog individualnog ponašanja te se usuđuje racionalno pisati o bolnim činjenicama, o sudjelovanju svojih sunarodnjaka u ratnom zločinu čime si priskrbljuje mnoga neprijateljstva i neugodnosti. Danas je Arendtina "banalnost zla" općeprihvaćena, no 60-ih kada je prvi puta progovorila i dala novu boju genocidu doživjela je niz osuda i negacija.